Uz vukove, kojih je u viteškom lovištu sve više i čija zavijanja mještanima rubnih sela znaju i „podići kosu na glavi“, štete na stoci i divljači čine i psi lutalice. U ovom slučaju, riječ je o mladom srnjaku kojeg je, mrtva, pronašao jedan ovdašnji pastir.

Čuvajući ovce, pastir je ugledao nekoliko pasa okupljenih oko nečega. Prišao je bliže, i odmah prepoznao stvar: na travi je ležao srnjak, bio je „otvoren“ sa stražnje strane, a psi su ga grizli i nastojali sebi osigurati dobar zalogaj. Čim je stigao, pastir je o tome što je vidio upoznao čelnike lovačke udruge i policiju, čija se suradnja u više slučajeva pokazala veoma pohvalnom i učinkovitom. Nakon što su policijski djelatnici završili očevid, srnjak je dovezen u Veterinarsku stanicu Vitez, na obdukciju.

Obdukciju je izvršio Rafael Đoja, dr. veterinarske medicine. Prvo je pogledao divljač izvana, i skinuo dlaku na mjestima na kojima su primijećena bilo kakva oštećenja, a onda je skinuo i kožu sa srnjaka. Osim ugriza pasa, na koži nisu nađeni tragovi drugih oštećenja. Bio je uočljiv veći broj hematoma, međutim svi su oni bili nastali dok je divljač bila još živa. Unutarnjim pregledom, utvrđeno je da je srnjak skončao zbog unutarnjeg krvarenja, odnosno zbog oštećenja leđne arterije od strane kralježnjaka. Zaključak je bio jasan: srnjak je stradao od pasa.
Ako nas je išta obradovalo u ovom slučaju, to je činjenica da nisu pronađene ozljede koje su posljedica djelovanja vatrenog ili hladnog oružja.

Nesavjesni bi lovci konačno trebali shvatiti da se psi smiju puštati samo u području gdje je dopušten lov sa psima, i to u vrijeme kad je to dopušteno Zakonom o lovstvu. Ako je pak riječ o obuci lovačkih pasa, ona se može provoditi samo u područjima koja su definirana kao područja za obuku.

Lovočuvari i drugo ovlašteno osoblje dobili su precizne instrukcije u pogledu odstrjela pasa i mačaka lutalica, te predatora u svim dijelovima lovišta, a osobito u dijelu lovišta gdje obitava visoka divljač.