Novosti

SLAVKO MARIN: Jača svijest o potrebi zaštite prirode i prirodnih resursa

Predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Slavko Marin koncem svibnja ove godine gostovao je na RTV-u Herceg Bosne i tom je prilikom dao opširan intervju o stanju, aktivnostima i prilikama u lovstvu u vrijeme izvanrednog stanja izazvanog pandemijom koronavirusa.

Povod za Vaše gostovanje u našoj emisiji upravo je sve ono što nam se događalo u zadnja dva-tri mjeseca. Mnogi su se nakon borbe s koronavirusom vratili u prirodu, gdje su lovci odvajkada. Jeste li vi lovci primijetili da se ljudi polako vraćaju u prirodu?
– Svakako, jesmo. Lovačka bi populacija to činila i da nije bilo te nesretne pandemije, tako da smo mi u proteklom razdoblju, poštujući pravila i naputke mjerodavnih institucija, boravili u prirodi i izvršavali svoje redovite zadaće. A uz radne aktivnosti primarno je naći se u prirodi na tradicijski način kako to lovci čine, uz lijepu zakusku, ugodan razgovor, druženje, pjesmu, šetnju, doživjeti i osjetiti sve ono što priroda nudi, a nudi zaista mnogo, mnogo toga.

Upravo sam htjela pitati, kako ste vi lovci funkcionirali u zadnja tri mjeseca? Išli ste, dakle, u prirodu, družili ste se onoliko koliko ste mogli…
– Pa jesmo u dijelu koji je vezan za aktivnosti u lovištima. Imamo mi, međutim, i negativnih posljedica koje je pandemija učinila kada su u pitanju aktivnosti u našim lovačkim udrugama i Savezu. Veljača, ožujak i travanj su mjeseci kada se u lovačkim udrugama održavaju redovite izvještajne i izborne skupštine, podnose izvješća, donose planovi i programi, jednako tako i na razini Saveza. No zbog pandemije sve to nismo mogli učiniti, pa ćemo u mjesecima koji su pred nama taj posao morati formalno-pravno završiti. Bilo bi, naravno, bolje i lakše da nije bilo pandemije, ali poštujući naputke mjerodavnih nismo htjeli biti dio problema nego dio rješenja, pazeći da svojim aktivnostima ne učinimo bilo kakve negativnosti ili, ne daj Bože, da budemo jedan od mogućih transfera zaraze. Na sreću, toga nije bilo i to me čini zadovoljnim.

PANDEMIJA U „NAJBOLJE VRIJEME“

Sigurno ste, kao i mnogi drugi, morali otkazati neka najavljena događanja. Kako ćete to nadoknaditi odnosno hoćete li to naknadno organizirati?
– Život se polako vraća u normalu, ali svakako da je bilo planiranih događanja koja smo otkazali, koja nismo realizirali, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj razini. Već sam spomenuo godišnje izvještajne i izborne skupštine koje nisu održane, spomenut ću streljačka natjecanja na razini Saveza i njegovih članica koja su odgođena, spomenut ću opće skupštine CIC-a u Poljskoj i FACE-a u Latviji, kao i CIC Koordinacijski forum u Sjevernoj Makedoniji, na kojima smo planirali sudjelovati, a koje su također odgođene. Prolongiran je i termin izlaska iz tiska našega lovačkog glasila Hoopa!... Neke planirane aktivnosti su, dakle, zbog pandemije odgođene ili prolongirane, ali u vremenu koje je pred nama većina njih će ipak biti realizirana.

Kad je riječ o lovu, ima li ga? Love li lovci, je li lovna sezona nastavljena i ako jest, na koju divljač?
– Gledajte, pandemija se dogodila u vremenu kad se inače najmanje lovi, jer proljeće je vrijeme lovostaja za većinu lovne divljači. Ali virus nije omeo lovce u pripremama za otvorenje lovne sezone na srnjaka koja počinje početkom svibnja i koju lovci s nestrpljenjem iščekuju. Lipanj je najljepši mjesec za lovce koji uživaju u čarima prirode i dražima lova na srnjaka koji svakako mora biti usklađen s godišnjim planovima koja su odobrila mjerodavna županijska ministarstva. Kada je u pitanju lovstvo u Federaciji BiH, ono nažalost još uvijek nije normativno kvalitetno uređeno, a mjerodavnost u lovstvu je podijeljena između Federacije i županija, tako da na terenu postoje različita stanja. Mogu reći da je normativno najbolje uređeno stanje u Županiji Zapadnohercegovačkoj i Posavskoj, a najlošije u Središnjoj Bosni, gdje predstavnici Hrvata i Bošnjaka u vlasti, kao i lovci Hrvati i Bošnjaci, imaju različita viđenja koncepta uređenja lovstva, pa je tu nastao status quo. Stanje u Središnjoj Bosni, kada je riječ o lovstvu, nikako nije dobro i mi lovci, i Hrvati i Bošnjaci, nezadovoljni smo tom činjenicom, ali se nadamo da će u ovoj godini županijske vlasti naći rješenje i normativno-pravno urediti lovstvo i u ovoj županiji, tako da i lovci s tih područja mogu uživati u lovu i upražnjavati lovne aktivnosti kao i njihove kolege lovci u drugim županijama.

Niste, dakle, nimalo približili stajališta glede lovstva u Središnjoj Bosni?
– Pa, bilo je nekih pokušaja i rješenja, međutim, lovstvo je živa materija… Oko ovoga problema pregovaramo 15 godina i još nismo našli pravo rješenje. Konceptualna je tu razlika u pitanju. Lovci Hrvati žele, a to im i zakon dopušta, i u lovstvu sačuvati svoj identitet, znači žele imati svoje udruge i svoja lovišta i zagovaraju koncept više lovišta na području jedne općine. E sada, netko to vidi kao neku podjelu, kao i u svim sferama života ovdje, tako da naši susjedi Bošnjaci, naše kolege, i ondje gdje može biti po zakonu pet lovišta, žele da bude isključivo jedno lovište i jedna udruga. To je jednoumlje, to su recidivi prošlosti i mi zaista, koristeći zakonska rješenja, ukazujemo na to i nudimo rješenja i primjere koje već imamo u Federaciji i koji izvrsno funkcioniraju, a tako je organizirano i lovstvo u Europi. Nije mi ni dan-danas jasno zašto se toliko ustrajava na tome da u svakoj općini bude samo jedno lovište i samo jedna lovačka udruga. Evo, u Mostaru su dva lovišta i dvije udruge, u Konjicu, među Bošnjacima, tri lovišta i tri udruge. Dalje, u Širokom su Brijegu dvije udruge i dva lovišta, u Posušju tri udruge i tri lovišta, a to je Zapadna Hercegovina, gdje su svi Hrvati, Znači, nije to ono što nama netko želi pripisati.

PRIRODA KAO LIJEK

Htjeli smo u ovom razgovoru naglasak ponajprije staviti na ljepotu prirode i povratak prirodi. Jeste li primijetili da se priroda malo i obnovila i da se ljudi vraćaju prirodi?
– Svibanj i lipanj su mjeseci kada priroda pokaže svu svoju raskoš i ljepotu, tako da zaista treba doći i to vidjeti, boraviti i uživati u prirodi, nema riječi kojima bi se sve to moglo doslovce preslikati i opisati. Govorim iz svoje percepcije kako ja doživljavam boravak u prirodi i prirodu kao takvu. No u prirodi postoje i oni koji je narušavaju i oni koji joj pomažu. Veseli me, međutim, kad vidim da ukupan sustav zaštite prirode polako počinje funkcionirati, vidim naznake da se kod ljudi budi svijest o potrebi zaštite prirode i prirodnih resursa. Sve je to jedan proces i u mnogim segmentima društva stvari sazrijevaju pa i u ekološkom odnosu, odnosno poštovanju prirode. Najbolji lijek za današnji stresni način života, njegovu dinamiku i frustracije koje proizvodi, jest priroda. A u prirodu i na druženje idete s prijateljima, s ljudima s kojima ćete podijeliti i stvoriti željeni ugođaj, tako da je to jednostavno nešto pozitivno, čemu treba težiti i što treba poticati.

Koliko lovci provode vremena u prirodi, odnosno kako izgledaju vaša druženja?
– Što se tiče lovnih aktivnosti, to je sve propisano, sve aktivnosti u lovu su krajnje precizno normirane. Ne može se u lov kad tko hoće i kako hoće. Znaju se lovni dani kada se odlazi u lov i najčešće je to subota i nedjelja, znaju se procedure, znaju se mjesta okupljanja, u strukturi organizacije postoje ljudi koji su zaduženi za taj dio, postoje različite forme i načini kako se koji lov provodi. Ali, lovci su u lovištima svakodnevno, dakle i kada nije lov, tada čuvaju lovišta, hrane divljač, grade objekte, druže se… Kada su u pitanju naša druženja istaknut ću naše lovačke večeri koje su već davno postale prepoznatljive, koje su dobile niz pohvala od naših susjeda bošnjačkih lovaca, od lovaca iz Republike Srpske, od lovaca iz Hrvatske, tako da su te večeri zaista nešto što mogu napraviti samo lovci, ljudi koji vole druženje i koji su s ljubavlju u lovstvu i lovačkoj organizaciji.

LOV JE NAJMANJE – ODSTREL

Gdje su najljepša lovišta u BiH, gdje vi osobno najviše volite otići? Koja su lovišta najbolje uređena?
– Ovisi o tome koju divljač želite loviti. Kad je u pitanju sitna divljač, dakle fazan i zec, tu je Posavina nenadmašna i oni su u tome možda najbolje organizirani i normativno uređeni. Što se tiče krupne divljači, to je svakako područje Hercegbosanske županije, sve tamošnje općine imaju izvrsna i bogata lovišta. Volio bih zaista da nekadašnje posebno lovište Koprivnica kod Bugojna poprimi onu dimenziju staništa i bogatstva divljači kakvu je imalo prije rata, jer to lovište može biti komercijalno lovište od posebnog interesa. Općenito, teško je bilo koga izdvojiti pa kazati tu je najbolje, i lovišta u Hercegovini imaju svoje čari. Gdje se god nađete u lovu, dobro je, jer uvijek ima ljudi koji se znaju družiti, koji znaju napraviti ugođaj. Svugdje mi je bilo lijepo, u prirodi, s prijateljima, s kolegama i zaista je teško nekoga izdvojiti.

Lov odnosno lovstvo više nije hobi, to je, čini mi se, više strast?
– I jedno je i drugo, što ovisi o karakteru i naravi čovjeka, ali je najmanje ono, što mene posebno raduje i to će tako biti u budućnosti, najmanje je odstrel. U lovstvu svega deset posto aktivnosti rezultira odstrelom. Sve ostalo je onaj folklorni, prateći dio, od najave odlaska, dogovora, kad vi tjedan dana o tome pričate, komunicirate s ljudima, pa se pripremate, pa dolazak i boravak u lovištu… Odstrelom se bavite najviše dva-tri sata od dvadeset četiri sata, koliko provedete u prirodi.

Imali smo još tema za razgovor, ali nešto ćemo ostaviti i za drugi put. Bitno je našim slušateljima poslati poruku da se svi trebamo vratiti prirodi. Hvala vam lijepa što ste sudjelovali u programu RTV-a Herceg Bosne i sve najbolje želimo svim lovcima koji nas sada slušaju.
– Ja im također želim sve najbolje, uz naš poznati lovački pozdrav: Lovci, prijatelji moji diljem Bosne i Hercegovine, dobra vam kob!